Završna svečanost 8. a i 8.b razreda

24.  lipnja 2017.

 

Mala foto izložba - fotografije Silvija Benča za VIPRO...

 

 

Himna (svi)

________________________________________________________________

David:   Dragi roditelji, poštovani djelatnici naše škole dobro nam došli.

Ivona:    Ovo su nam posljednji trenutci u našoj osnovnoj školi.

David:   Za vas smo pripremili program koji će nas sve podsjetiti kako

              je to nekada bilo, kada smo po prvi puta sjeli u školske klupe.

Ivona:    Ovime ćemo završiti naše osnovnoškolsko obrazovanje. Nadamo

              se da ćete uživati u narednim minutama naše priredbe.

Ivona:    Kad smo bili mali, često smo čitali bajke o princezama, o vječnim

              ljubavima.

David:   Danas će nam naši najbolji pjevači, Nikolina Bihar i Karlo

              Levačić, pobjednik ovogodišnjeg Prvog cvrkuta, izvesti u duetu

              pjesmu Dade Topića Princeza.

Ivona:    Karlo i Nikolina, mikrofon je vaš!

 

(Nikolina i Karlo, Princeza)

________________________________________________________________

 

Ivona:         I travka, i krov za lastu,
                  i jablan što se njiše,
                   imaju pravo da rastu,
                   a dijete – ponajviše!

                   I mravi, i vrbe krive,
                   i zrnca, i kapi kiše,
                   imaju pravo da žive,
                   a dijete – ponajviše!

 

David:        Ovi nas stihovi u mislima vraćaju u prvi razred kada smo ih krasnoslovili.

Ivona:         Sada će nam sedam učenika krasnosloviti pjesmu koja govori o ostvarenju naših snova, stvaranju vlastitog puta.

David:        Pjesmu Tvoja staza Ratka Zvrka recitirat će nam Kevin Krušec,

Dario Kovačić, Leonard Ivković, Kevin Dodlek, Dino Mikac,

Mateo Stojčević i Petar Vlahek. Molimo vas jedan prijeko potreban

pljesak ohrabrenja za njih.

 

(recitacija Ratko Zvrko, Tvoja staza)

________________________________________________________________

Ivona:         Sljedeći nam na scenu dolazi Valentino Mirić.

Ivona:         Vjerujemo da će vas oduševiti svojom vještinom sviranja trube.  Odsvirat će nam njemu omiljenu skladbu.

 

(Valentinova točka)

________________________________________________________________

David:        U ovih osam godina sklopili smo mnoga prijateljstva. Prijateljstva koja nikada nećemo zaboraviti.

Ivona:         Moramo priznati da smo se jako zbližili. To prijateljstvo opisuje pjesma Auf uns koju će nam otpjevati učenici osmog a razreda.

 (Auf uns, 8.a)

________________________________________________________________

(učenici dođu na pozornicu s ozljedama)

Ivona:         U ovoj se situaciji može naći vaš prijatelj ili bilo tko od vaših bližnjih. Jedini koji mu može pomoći ste vi. Zato je bitno naučiti kako pravilno pružiti prvu pomoć. Članovi ekipe Podmlatka Crvenog križa, Melani Jurčec koja je ujedno i vođa ekipe, Nikolina Bihar, Viktoria Čurila te nezamjenjiva zamjena Valentino Mirić bili su 1. na županijskom i 2. na međužupanijskom natjecanju vođeni učiteljicom Monikom Kanižaj. Ajde ekipa, sad ste nam od životne važnosti!

(ekipa Podmlatka Crvenog križa)

________________________________________________________________

 

David:        Poslije uspješnog pružanja prve pomoći još malo njemačkog. I svijeta mode.

Ivona:         Sljedeća nam je modna revija - još friška s modnih pista Pariza, Milana i … Hodošana.

David:        S najnovijima modnim kreacijama upoznat će nas voditelj Karlo Grabant. Veliko hvala učiteljici Kseniji Vugrinec Krumpić bez koje se ova modna revija ne bi mogla održati.

Ivona:         Modni macani - pista je vaša.

(modna revija)

________________________________________________________________

 

Ivona:         Ah, Tjelesni! Jedan od predmeta koji ćemo pamtiti. Trčanje 6 minuta, obične pripremne vježbe ili OPV… sve je to ostavilo traga na nama.

David:        Neizbrisiv trag ostavio je  i ples. Pratili smo korake onoga s kojim smo plesali. Izreka nam govori da je život je ples čije korake sami stvaramo i odlučujemo čije ćemo korake pratiti.

Ivona:         A naših šest parova otplesat će nam pjesmu koja nam je obilježila učenje plesanja valcera u ovoj školi. Hvala učitelju Tomislavu Horvatu na dodatnim satima plesa.

David:        Plesači, podij je vaš!

(ples)

________________________________________________________________

 

David:        Tijekom ovog školovanja suočavali smo se s dosta teških trenutaka. Mislili smo da više ne možemo, no morali smo nastaviti dalje.

Ivona:         Iz toga smo naučili jednu bitnu stvar - kako to učiniti, kako nastaviti dalje. Shvatili smo da nije sve toliko crno i sivo koliko se čini. Tu uvijek postoji spektar boja koji se krije iza crnine i sivila. O tome govori pjesma Mije Život nije siv kojom ćemo se pozdraviti. Hvala učiteljici Andreji Ščapec na pomoći.

(Život nije siv)

________________________________________________________________

Viktoria - završni govor

 

Nelson Mandela je rekao: „Obrazovanje je najmoćnije oružje koje mijenja svijet.“

Došao je trenutak kada napuštamo jedan svijet i otkrivamo novi. Kada odlazimo u nepoznato. Kada biramo svoj put, stvaramo svoju stazu do koje nas je trebalo dovesti.

Dakle, učitelji, roditelji i svi koji ste rasli s nama- hvala vam, hvala vam što ste nam pomogli pronaći naše jakosti, obrisati suze s lica, nadjačati naše slabosti, savladati naše strahove... Prije nego što počnem govoriti kako smo zahvalni što ste s nama proveli veliki dio naših života, željela bih pročitati jednu izreku koja kaže: „Dobar učitelj je razlog zašto mali učenici sanjaju velike snove.“ Kroz ovo obrazovanje vi ste nam davali razloge zašto sanjati. Gurali ste nas prema našim ciljevima, davali nam vjetar u leđa.

Vi, učitelji, imali ste uistinu veliki utjecaj na nas. I to onaj pozitivni, na kojemu možemo biti samo zahvalni. Na nas ste prenijeli mnoga znanja. Ali, stavimo na stranu zadaće i knjige. Na prvi pogled, samo se gradivo uči u školi, no to nije istina. Uči se puno, puno više… Zapravo, nijedna lekcija iz bilo kojeg predmeta se ne može mjeriti sa životnom lekcijom koju smo izvukli iz bilo kakve pogreške koju smo učinili, ono što ste nas učili dajući nam savjete i smjernice za daljnji život. Svaki puta​ ste nam pristupali s ljubavlju i voljom. Uz vas smo počeli razvijati osjećaje ljubavi, solidarnosti i zajedništva. Blizu vas se nismo osjećali drukčijima. Sasvim suprotno, osjećali smo se povezanima, kao da smo član jedne obitelji. Obitelji koju sada napuštamo i krećemo stvarati novu. Moramo zahvaliti učiteljima razredne nastave. Upravo su oni bili s nama kada smo bez 50% zuba i s torbom 3 puta težom od nas samih, kročili u školu. Samo to uzbuđenje je bilo neopisivo. Znali smo da započinjemo jedno putovanje koje će nas odvesti u život. Sjećam se kad smo kao mali obožavali bojati temperama. One su tada nama predstavljale uživanciju.  Svatko tko bi imao nove kistove ili slično bio bi glavni klinac u razredu, o njemu bi se danima pričalo. Kad smo bili mali, uvijek nam je bilo bitno tko će biti bolji. Ali shvatili smo da to nije toliko važno.  Shvaćamo da trebamo surađivati s drugima, pomagati, bez obzira na ishod. Veliki dio toga smo naučili od učiteljica, kojima duboko zahvaljujemo.

Naše učiteljice Ljiljana i Liljana te učiteljica Emilija. Duboko vam od srca zahvaljujemo što ste nas vodile do prvih dana našega obrazovanja.

Ah, tada je došao 5. razred i predmetna nastava. Tako i novi učitelji. Od jedne cjeline su nastala dva razreda a i b razred. To nam je bila prilika da stvaramo nova prijateljstva i da ojačamo stara. B razred može biti veoma ponosan jer je imao ne jednog, već dva razrednika. Prvi razrednik im je bio Tomislav Horvat. Strog, vješt i pravedan učitelj Tjelesne i zdravstvene kulture. Kasnije kao razrednicu dobivaju Mirjanu Štrok- susretljivu, vrsnu učiteljicu Hrvatskog jezika. A razred pak se mora ponositi učiteljicom Željkom Tot - iznimno talentiranom učiteljicom Matematike. Naš osjećaj zajedništva i ljubavi dalje se samo razvijao. Skupina od 26 djece počela je sudjelovati kao jedno.

Skupina od 26 učenika koja uskoro više neće biti na okupu svakog dana. Kad smo kao skupina postali jedno, kreće ono najbolje u osnovnoj školi. A to je maturalac. Moramo se pohvaliti da smo jednostavno savršeno proveli pet dana u Šibeniku. U hotelu iz snova. To su bili oni trenutci kada smo se zbližili jedni s drugima još više. To je bilo 5 dana kada smo potpuno uživali. Maturalac je jedno od najljepših trenutaka naših života. I mislim, da će nam zauvijek ostati u sjećanju.

Zahvaljujemo našim roditeljima- ljudima koji su nas podigli, onima koji su nas odgojili i bili uz nas uvijek. Oni su bili tu, uz nas kada smo prolazili raj i pakao.

Zahvaljujemo našem ravnatelju Ivanu. Hvala vam što ste svakodnevno stvarali promjene i samim time činili naše dane interesantnijima.

Hvala računovotkinji i tajnici koje su brinule za ekonomsko stanje naše škole.

Zahvaljujemo našim pedagoginjama Jeleni i Maji koje nisu bile prestroge u pojedinim situacijama. I hvala vam što nas niste ružno gledale na hodnicima zbog toga.  Moramo se također zahvaliti našem tehničkom osoblju, bez kojega ova škola ne bi  mogla biti ono sto jest. Zahvaljujem​o našem domaru koji nam je tijekom nastave popravljao projektore i usput nas dobro nasmijao. Našim tetama spremačicama s kojima smo voljeli razgovarati na hodniku. Našim tetama kuharicama koje su naše školske dane uvelike uljepšale piletinom z mlincima​.

Ovo je jedan kraj. Ali i jedan početak. Svi smo razbijali glavu oko škole, oko ispita… da bismo na kraju bili tužni što odlazimo. Ovo će završiti, no sjećanja nikada neće. I ako je bilo ružnih trenutaka, nemojte nam uzeti za zlo. Jer sada je kucnuo taj čas kada trebamo raširiti svoja krila i nastaviti dalje.

Hvala vam na svemu!

 

U ime generacije čitala Viktoria Čurila