USKRSNA PISANICA

Najstariji sačuvani zapis o uskršnjem jajetu nastao je u XII. stoljeću. U zapisu se spominje "benedictio ovorum", blagoslov jaja za potrošnju, što ga je tada uvela Rimska crkva. Jaje, prasimbol života, preuzeto je iz najstarijih mitova. Život se jajetom simbolizirao od Egipta do Perzije, preko Indije sve do Kine.

 Jaje simbolizira rađanje, stvaranje živog iz neživog. Da bismo tu klicu života doista preuzeli, jaje treba pojesti da bi poprimili taj novi život u Kristu. Zato su Uskrsne pisanice izrazit  običaj vezan uz Uskrs. Riječ je o pred kršćanskom običaju bojanja jaja u vrijeme Uskrsa. Tako su jaja postala znak Isusova uskrsnuća, upravo po toj svojoj usmjerenosti novom životu. Pisanice omogućuju bogat zbroj običaja kao što su: darivanje jajima, tucanje obojenim i ne obojenim jajima i gađanje jaja novcem…….

Umijeće šaranja uskrsnih pisanica u Hrvatske danas se oživljava kroz obiteljske tradicije prenošenjem na mlade generacije, u školama kroz likovne radionice a pisanice se izrađuju u malim radionicama i kao hrvatski suvenir. I u našoj školi napravljene su radionice gdje uz angažman djece, roditelja i učitelja želi se postići i svrha Uskrsa, ne samo očekivati Uskrs zapisan na kalendaru, nego i sebe uložiti, tako što svojim umijećem  nadopuniti tu tajnu Uskrsa.

Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, na selu su ljudi koristili boje što su ih našli u prirodi. Najčešća je bila crvena, dobivena od cikle, ljuske luka, crvenog radiča. Crne su pisanice, poput naših iz Međimurja, bojili bobicama bazge, duda ili čađom, a od kore hrasta dobili bi lijepu crno-smeđu boju. Od korijena koprive, špinata ili poriluka može se dobiti zelena boja….
            U prošlosti su mladići djevojkama, ali i obrnuto darivali pisanice kao znak ljubavi ili privrženosti. Također, one su korištene kao simbol izmirenja. Tako su osobe darivajući jedne drugima pisanicu prešutno tražile oproštenje ili ga davale. Prema vjerovanjima pisanica, odnosno bojeno jaje trebalo bi zaštititi od zlih sila. Zbog toga se ljuska od tih jaja mljela i bacala na polja, oranice i stavljala u staje.

Naravno teško je opisati sve te običaje pojedinih naših mjesta, a samo je važno u svemu tome, da su se ljudi angažirali i htjeli zajedništvom na najbolji način očarati svetkovinu Uskrsa. No Uskrs nije samo obojana pisanica, bogat blagdanski stol, poklon, već je smisao Uskrsa upoznati i nadasve vjerovati na duboki i duhovni način da je Isus za mene i tebe uskrsnuo i da njegovim uskrsnućem i mi ćemo nakon svoje smrti uskrsnuti na život vječni.

U tim mislima želim svim đacima, roditeljima, učiteljima i djelatnicima naše škole, svima onima koji budu listali školske stranice na internetu, svojim dragim župljanima sretan i blagoslovljen Uskrs, puno mira i Božjeg blagoslova.

Darko Kelemenić, župnik