Osnovna škola Hodošan Peti susret učenika, roditelja, djelatnika i prijatelja Škole
Peta Pisanica Na Cvjetnicu, 28. ožujak 2010. godine
|
|
Obraćanje našeg plebanuša vlč. Darka
|
PETA JUBILARNA PISANICA
Dragi prijatelji Kako je lijepo kad se možemo prisjetiti nekog jubileja u životu, bilo to dobrog ili koji puta i teškog, ali spomen je da se slavi a teškoće da se brzo zaborave. Uvijek mi je lijepo kao svećeniku i župniku da se uvijek pronađu vrijedni suradnici koji meni i župi pomažu u pastoralnim potrebama, pogotovo na dolasku velikih blagdana. Zato sam sretan što su se i ove godine okupile mlade ruke školske i vrtičke dječice, istrošene ruke zbog mnogog pisanja njihovih dragih učitelja, žuljevite ruke njihovih roditelja, molitva mladih i starih naših dragih župljana da zajednički možemo proslaviti Uskrs. Kako je lijepo kada možemo zajednički surađivati, kada se ravnatelj, učitelji i učiteljice mogu osloniti na župnika, ili kada župnik zna da u školi može pronaći suradnike, prijatelje. Želio bih osobito naglasiti i zahvaliti u ovo sveto vrijeme Uskrsa jednu za spomen vrlo važnu činjenicu između naše škole i župe. Naime, već više od pet, šest godina pripovijeda se u društvu, po medijima, ulici, je li mjesto vjeronauka u školama ili župama, crkvama. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi, budući da sam u našoj školi predavao vjeronauk gotovo osam godina, da sam uvijek našao razumijevanja u zbornici, među roditeljima te da u našoj sredini uopće nije bilo tog pitanja. To može danas potvrditi i moja zamjenica, vjeroučiteljica koja je isto tako radosno prihvaćena. No, znam da živimo u takovo vrijeme, gdje jedna škola ne može odlučivati o budućnosti tog pitanja, ali sam siguran da, ne daj Bože, ako i ne bude vjeronauka u školi, naš odnos ostat će uvijek na lijepim temeljima. Stoga Isus neka bude sa svima nama, neka uskrsne i pomogne onima koji upoznaju znanje, onima koji to znanje u njih ulijevaju, onima koje se možda odriču od svojega kruha da bi svoje dijete zaškolovali. Neka Isus živi među svima nama, a ja sam sretan što je baš u moje vrijeme pokrenut taj veliki projekt Pisanice u školi. I kad nas ne bude, neka on dalje živi. Darko, župnik |