U mislima na stari Egipat

Još kao mali dječak volio sam listati enciklopedije u kojima su se nalazile različite slike, tekstovi i tajne staroga svijeta. Grčka, Rim, Egipat. Sve je to bilo na mojem repertoaru. Divio sam se, a i danas se divim, kako su ljudi nekad živjeli, radili i gradili, pisali i crtali. Osobito me zainteresirao Egipat i njegove velebne piramide u kojima su bili pokopani faraoni te sfinge s glavom čovjeka, a tijelom lava, koje su te piramide čuvale. Kako je velika samo Keopsova piramida!

Keopsova piramida

Sretan sam što se danas sve te građevine i povijest ne zaboravljaju.

Imam tu sreću što sam se u svojoj školi u Hodošanu upisao u Povijesnu grupu gdje ću zajedno sa svojom učiteljicom Sandrom Premuš - Lepen i sa svojim prijateljima svaki put otkrivati nove i nove tajne starih civilizacija. Takav naš susret zbio se u subotu 28. studenoga 2015. u prostorijama naše škole. Znali smo da je tema Egipat i svi smo radosno očekivali početak. Nismo bili sami, nego nam se pridružio i šesti razred. Učiteljica je lijepo najavila temu i plan rada. Uz priču i kratka tumačenja krenuli smo na posao. Zavladala je radna atmosfera. Zadatak nam je bio od tvrdog papira napraviti egipatsku piramidu. Postali smo graditelji. Izgledalo je lako, ali trebalo je dosta koncentracije i sabranosti da se to učini. Radili smo i slušali. Bili smo ponosni na svoje rukotvorine. Nekima su piramide bile lijepe, dok su se drugi trebali malo više potruditi. Malo smo se začudili da postoji i drugačije pismo, negoli naša latinica, da to zapravo nisu samo slova već i znakovi. To su egipatski hijeroglifi. Počeli smo pisati i crtati po piramidama te neobične znakove. Evo kako oni izgledaju.

Izgledaju jednostavno, ali trebalo je tu malo i likovnog umijeća. Učiteljica je rekla da treba cijeniti svako pismo koje su pojedini narodi imali i upotrebljavali.

Kad smo već svi izgledali pomalo umorni i gladni, učiteljica nas je iznenadila jednom lijepom gestom. Donijela nam je slatke mandarine koje smo s užitkom pojeli. Iako već cijeli mjesec u školi jedemo mandarine, ove su bile nekako posebne.

Zaokružili smo svoje putovanje Egiptom ponavljanjem, utiscima, vraćanjem iz povijesti u sadašnjost i obrnuto. Kod ponavljanja posebno mi je za oko zapala sfinga koju volim promatrati. Pravo i čvrsto tijelo lava, a glava čovjeka.

Tako je završilo naš predivno druženje na Povijesnoj grupi. Jedva čekam sljedeći susuret kada će nas naša učiteljica ponovno mislima i djelima odvesti u neke stare svjetove. Opet ćemo barem nakratko uživati u nekom drugom vremenu.

William Pankas, 5.razred