Testiranje gipsa

3. svibnja 2013.

 

Vezivanje gipsa, morta i betona

 

Na satu smo dobili zadatak da ispitamo svojstvo vezivanja umjetnih

(prerađenih) materijala.

Vezivno sredstvo gipsa dobili smo miješanjem vode i gipsa. Otkrili smo da se na zraku gips jako brzo stvrdne. Modeli u kalupima su nam se osušili za par minuta. Mort  (žbuka)  dobili smo miješanjem vapna, pijeska i vode. Ovisno o namjeni ponekad se dodaje malo cementa. On treba malo više vremena za vezivanje odnosno sušenje od gipsa. Treba nam više sati da se stvrdne.

                Beton je materijal koji se dobiva miješanjem cementa, šljunka i vode. Ako se želi dobiti jači beton u njega se stavlja željezo, pa takav beton zovemo armirani beton. Beton se koristi za temelje, stupove, itd.,pa se uvijek koristi u građevinarstvu u velikim količinama. Da ne bi ispucao zbog jačeg i brzog sušenja treba ga se dodatno polijevati vodom. Pogotovo na jakom suncu.                              

Karla Hajdinjak 6.a

 

 :

      Testiranje gipsa (knaufastični sastavak)

 

Naš učitelj ima G-E-N-I-J-A-L-N-E ideje. To je i dokazao tako da nam je dao zadatak da provedemo ispitivanje na gipsu, betonu, i betonovom bratu,  armiranom betonu. Matiju, Daria, mene i ostale (mozak mi je u fazi hibernacije, pa se baš i ne mogu sjetiti) je učitelj stavio u grupu gdje smo morali ispitati gips. Sa gipsom je praktički bilo puno lakše, a morali smo donijeti i manje stvari koje su bile potrebne za ispitivanje. A to su bili (samo): plastične čaše, donji dio plastičnih „flaša“ (možda jedno i od najbitnijih rekvizita uopće), štapiće za ražnjiće (ne, ništa od roštilja), stare novine, čavle... i naravno... GIPS! Pa dobro, kako bi čovjek mogao ispitivanje gipsa napraviti bez gipsa? Gdje tu ima logike? Da prestanem biti samokritičan, prvo smo rasprostrili stare novine. Bilo je na njima svašta; od mita i korupcije do sadržaja u kojima ne smijem govoriti. Donijeli smo mnogo gipsa: bilo ga je oko 7 kilograma. Drugi naziv za gips je bio (učitelj je tako rekao): „friška roba s Afganistana“. Ne treba objašnjavati: znate na kaj je učitelj mislio. Donijeli smo gomilu stvari od „plastike“ dovoljno za opskrbu 100 plastičnih kirurga. Dario je donio čavle i čekić (po domaće: „hamer“). Zato smo se morali motati i bježati oko njega kao vrag od tamjana. Učitelj nam je dao najnajdetaljnije upute na svijetu, tako detaljne da niti najnajnajdetaljniji čovjek ne može dati. Učitelj nam je svima podijelio elegantne Jacobs žličice, koje su vjerojatno pripadale nekoj dami iz 60-ih. Služile su da s njima miješamo - mjericu vode, pa mjericu gipsa, pa tako naizmjenično. Učitelj je rekao da to mora izgledati kao čokolino. Pošto već duže vrijeme nisam ni jeo čokolino, a nisam ni vidio reklamu, jer je očito bankrotirao, nisam znao kako treba izgledati. U meni su ostale samo blijede memorije. Da, zaboravio sam da je vođa bio Matija, i da se on sam najviše potrudio. Na sva pitanja koja mu je naš učitelj Knauf postavio (knauf je osnovao Alfons Knauf), on je odgovorio ponosno - kao američki vojnik zategnuti botoksom. Nakon što je čokolino bio spreman i gotov (nije bio za jelo), morao sam zabilježiti vrijeme početka i završetka stvrdnjavanja gipsa. Zaključio sam da se gips stvrdnuo za dvije-tri minute. A onda se začuo zvuk zvona koji sam zamrzio. Ali, što se može...

Puno knaufastičnih pozdrava šalje vam Kristian!

 

Ispitivanje čvrstoće betona, gipsa i morta

Učitelj nas je na satu tehničke kulture podijelio u tri grupe. Prva grupa morala je donijeti gips, druga sastojke za mort (vodu, vapno i pijesak), a treća za beton (cement, šljunak i vodu). Svaki član grupe trebao je nešto od toga donijeti. Uz to  svatko je još morao donijeti stare novine, plastične čašu (od dva dcl), 1 štapić od ražnjića, plastičnu žlicu i praznu PVC bocu koju smo morali kod kuće odrezati od dna na visini od pet cm. U školi je učitelj svakome od nas dao mjerice s kojma smo stavljali cement, vapno (ili što nam je već trebalo). Prvo smo to sve stavili u plastične čaše i dobro promiješali, a poslije smo zapiknuli štapić od ražnjića na kojem je pisalo naše ime i prezime te sastojci koje smo miješali.
 Zatim smo gips, mort ili beton stavili u odrezane ,,posude“ od praznih plastičnih boca i u njih utisnuli (prazne) plastične čaše. Kada se ti materijali stvrdnu, na to mjesto ćemo staviti lućicu. Nekima je ostalo još vremena pa smo te materijale nalijevali u kalupe od raznih pralina.
Na kraju smo zaključili da se gips najbrže stvrdne, zatim mort, a najsporije se stvrdnjava beton.

                                                                                                  Katarina Jančec, 6.a

Zagipsani sastavak

 

             Na satu tehničke kulture morali smo ispitivati neka svojstva gipsa, betona i  morta.

Bilo je jako zabavno pa ću vam ispričati kako je bilo.

       Moja grupa je morala ispitivati svojstva gipsa. Prvo smo u čašu od 2,5 dl stavili gips i vodu. Svatko je stavio različitu količinu gipsa i vode. Shvatili smo da ako stavimo više gipsa i manje vode brže će se stvrdnjeti, a ako stavimo manje gipsa i više vode brže će se stvrdnjeti.

Kasnije smo uzeli PVC boce i odrezali donji dio, pa smo stavili gips i vodu a u posudu i počeli miješati. Kad se to stvrdnulo iz toga su nastali stalci za svijeće. Nakon toga smo uzeli kutije od pralina i u njih stavili gips i vodu pa smo imali gipsane praline. Meni je na satu bilo jako zabavno iako neke od tih stvari mi nisu baš išle.  

 Luka Fajić  6.r.