Projekt

Posjet osmih razreda Vukovaru

Moj posjet Vukovaru

 

     Konačno je došao i taj dan, posjet u naš  Vukovar.  Krenuli smo 28. rujna 2015. u četiri sata. Okupili smo se pred školom kako bismo kao prva prijavljena škola u Hrvatskoj  sudjelovali u projektu „Posjet osmih razreda Vukovaru“ koji je pokrenuo Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar.
    Nakon pet sati vožnje stigli smo u vukovarsku vojarnu. Bilo je naporno, no isplatilo se. Najprije smo slušali predavanje o Domovinskom ratu i o Bitki za Vukovar. Bilo je teško usredotočiti se pored toliko ljudi, pored toliko vršnjaka, ali zanimljivi predavači privukli su našu pozornost. Predavanja su završila i u podne nakon ručka krenuli smo na ušće Vuke u Dunav. Pogledali smo memorijalni Križ, spomenik svim poginulima braniteljima u Domovinskom ratu. Na Križu je pisalo: „ Navik on živi, ki zgine pošteno.“ Zbog kiše se nismo previše zadržali, krenuli smo u vukovarsku bolnicu. Pogledali smo kratak filmić, a zatim razgledali podrumski dio. Na zidu su bile pločice, a na njima kronološkim redom popisani datumi i što se događalo svakog pojedinog dana. Pored je bilo još pločica na kojima su pisala imena umrlih, onih koji su bili odvezeni na Ovčaru te imena osoba koje ni dan danas nisu pronađene. Krenuli smo u razgledavanje soba. Bilo je jezivo, sve isto kao i kada se sve to događalo, te strašne 1991., jedino što su umjesto ljudskih tijela u prostorijama bile lutke. U inkubatoru je ležala beba koja se rodila prije termina, nažalost nije preživjela. U drugoj su prostoriji bili kreveti na tri kata, a na njima ležale ranjene lutke. U trećoj je prostoriji bilo  mračno. Svjetlilo je prigušeno crveno svjetlo. U sredini je bio pravokutni stalak i na njemu svijeće, okolo zrcala. Iz nekog su se kuta čula i naše korake pratila imena umrlih. Razgledavši cijelu bolnicu, napustili smo ustanovu i krenuli u dvorac Eltz u kojem se danas nalazi postav Gradskog muzeja Vukovar. Najzanimljivija prostorija, meni osobno, bila je ona koja je po zidovima imala polijepljene novine. Iz nje je prštalo neko svjetlo, neka energija, neko znanje, nešto što te u tren oka mpže odvesti u prošlost. Soba je bila melem za oči.

          Napustivši dvorac, smjestili smo se u Hostel Zagreb. Došetali do osmog kata, odmorili 15 minuta i opet, put pod noge do Muzeja vučedolske kulture. Bilo je tu svega. Od prijevoznih sredstava, posuđa i ljudskih kostiju sve do lubanja, riba i odjeće. Tu je iskra prošlosti stvorila iskru budućnosti pa smo sklopili nova prijateljstva s učenicima iz drugih škola. Vratili smo se u hostel i pogledali film o strašnom masakru na Ovčari. Teške slike i misli malo smo odvratili zajedničkim druženjem i plesom. S novim smo prijateljima razmijenili brojeve mobitela i facebook profile. U 22 sata krenuli smo u hostel i spremili se na počinak. Nebo je bilo crno bez ijedne zvijezde i mi smo brzo utonuli u san. Svanulo je vukovarsko tmurno jutro. Padala je kiša. Nismo imali snage ni za šta, no ustali smo i započeo je nov dan. Uzeli smo svoje stvari i napustili hostel. Predali smo ključeve i otišli na doručak zajedno sa svojim novim prijateljima. Ubrzo smo opet krenuli u obilazak memorijalnih lokaliteta. Posjetili smo Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Slušali smo kratko predavanje, a zatim pažljivo razgledali prostoriju. Zgrada Spomen-doma napravljena je u obliku stisnute šake koja simbolizira snagu onih koji su branili Vukovar. Ispred nje stoji tenk, a nekoliko metara dalje spomenik posvećen vukovarskom heroju Blagi Zadri. Nadalje, zaputili smo se prema Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata. Mnogo križeva, mnogo poginulih branitelja, jedno mjesto posljednjeg počinka kao i Ovčara, mjesto najvećeg zločina u Domovinskom ratu.

          Posjetili smo i Vojarnu 204. VU brigade. Razgledali smo tenkove, popeli se na mnoge od njih, saznali kako se zovu neke mine i vidjeli kao izgleda umanjeno bojno polje. Razgledali smo i logor. Jedan je učenik demonstrirao u kojoj su poziciji čučali i trpjeli zarobljeni ljudi. Bilo je strašno uopće sve to i zamisliti, a kako je tek bilo onima koji su to doživjeli. Zatim smo otišli u prostoriju u kojoj su bila izložena oružja. Vidjeli smo i osu kojom su se uništavali tenkovi. Posjetili smo i proučili ustanovu pored logora u kojoj su bile izložene novine, novčanice, pisma i neki povijesni dokumenti o Bitki za Vukovar. Zatim smo krenuli put „Kukuruznog puta“, odnosno „Puta spasa“ koji je to ime dobio jer je tada predstavljao jedini sigurni izlaz iz vukovarskog pakla. Nismo se zadržali, već smo postavljene križeve pogledali iz autobusa zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Na ručku smo se oprostili sa svojim vršnjacima. Kao što to uvijek i biva, baš smo na kraju postali veliki prijatelji. Naš posjet Vukovaru završio je predavanjem o Školi mira i sudjelovanjem u kvizu u kojem smo za dlaku izgubili prvo mjesto.

     U 16 sati krenuli smo kući i bilo nam je žao. Terenska nastava odličan je način učenja, ali i razmjene iskustava s vršnjacima iz drugih krajeva Hrvatske. Sada kada se svega sjetim, steže me u grlu. Vrlo sam jasno shvatila kakav se zločin zbio u Vukovaru. Na kraju mogu reći samo: „Zapamtimo Vukovar!“

 

Tamara Barić, 8. razred, ilustracije: Viktorija Horvat, Karla Lovrenčić i Korina Kanižaj

 

Početak je bio zacrtan Kurikulumom Škole za školsku 2015./16. godinu)

Naziv aktivnosti:

Terenska nastava učenika 8. razreda u Vukovar – u sklopu projekta „Posjet osmih razreda Vukovaru“

Zaduženi voditelji:

Voditeljica Sandra Premuš – Lepen i pratiteljica Željka Tot

Broj učenika:

20

Ciljevi i zadaci nastave:

Cilj  je realizacija nastavnog plana i programa za šk god. 2015./16. Naglasak na ispravnoj aktivnosti tijekom dana, njegovanje pristojnog ponašanja na javnim mjestima,isticanje pravilnog odnosa prema učiteljima i vršnjacima,zajednički život u kolektivu. Zadaci nastave su poticanje interesa za povijest vlastitog naroda, produbljivanje znanja o Domovinskom ratu, bitki za Vukovar  te njegovom značaju u stvaranju samostalne hrvatske države.

Detaljni plan puta:

Izradit će Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar i Ministarstvo branitelja

Što je potrebno osigurati:

Prijevoz, smještaj i stručno vodstvo osigurava Memorijanli centar Domovinskog rata Vukovar i Ministarstvo branitelja

Trošak po učeniku

0, 00 kuna

Put financira:

Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar i Ministarstvo branitelja

Vrijeme realizacije

28. i 29. rujna 2015.

 

 

 

Realizacija projekta

Projekt "Posjet osmih razreda Vukovaru"

Prvi dan

Učenike smo ispratili u 4,05 kod Matičćne škole

Učenici  u 8,50 stigli u vukovarsku vojarnu.

Lijepo su dočekani, dobili su pratitelje i voditelje.

I dok razrednica Sandra pažljivo prati program i djecu, učiteljica Željka nabavila je verziju programa:

9,00 - dolazak u vojarnu - podjela lunch paketa

9,30  11,30 - Predavanja na temu Domovinskog rata

12,00 - 13,00 ručak

13,00 - 15,15 Gradski muzej Vukovar, Bolnica, Centar grada Vukovara

15,5 - 16,00 Prijava u hostel

16,00 - 18,00 Arheološki muzej Vukovar

19,00 - 20,00 Večera

20,00 - 22,00 Predstava

22,00 - Spavanje /  ;-)

Drugi dan

8,00 - 9,00 Doručak

9,00 - 13,00 Obilazak memorijalnih lokaliteta: Spomen-dom Trpinska cesta, Spomen-dom Ovčara, Masovna grobnica Ovčara, Bogdanovci/"Put spasa", Vojarna 204. VU brigade, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata

13,30 - 14,30 Ručak

14,45 - 15,45 Škola mira / kviz znanja

16,00 Povratak kućama/podjela lunch paketa

 

Predvidivo vrijeme dolaska je 21 - 21,30 sati.