Ponukani tekstom Dragutina Blagusa, objavljenog u Listu Međimurje (Broj 2871, Glas javnosti, str. 49.) objavljujemo neznatno skraćeno i novinarski obrađeno Rješenje Uprave za zaštitu kulturne baštine , Konzervatorskog odjela u Varaždinu do kojeg smo došli zahvaljujući slučaju.

Naime, Osnovna škola Hodošan, NIJE pravni nasljednik zgrade stare škole.

Uprava i djelatnici, bivši i aktualni, bespomoćno su gledali kako simbol Hodošana propada.

Danas, kako kaže stvarnost, prekasno je za spas zgrade sagrađene  1903. godine u sklopu proslave 1000. obljetnice postojanja Mađarskog kraljevstva.

Rješenje je primila Općina Donji Kraljevec, ali kako to često biva, o takvim stvarima kao da "najbliža obitelj" tog objekta ne mora znati.

Točnu priču o razlozima odbijanja naselja Hodošan da je pokloni,  kasnijem  razlogu njene prodaje i daljnjih preprodaja objavit ću uskoro. Također, priču ću nadopuniti fotografijama.

Jer mi smo ipak  transparentna, informativna, odgojna i obrazovna  javna ustanova pak je red da i mnogi zainteresirani (a neinformirani) o staroj školi više znaju.

 

Ivan Barić, ravnatelj OŠ Hodošan 1991. – 2010.), u Hodošanu 1. lipnja 2010.

Na lici je stara škola 2. svibnja 2009. godine kada je jedna generacija bivših polaznika stare škole posjetila novu školu i kapelu (više vidi na http://www.skola-hodosan.hr/foto_dokumentacija/2008-09/090502_Generacija-1964-65/090502_Generacija_1964-65_45.htm  )

Ministarstvo  kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Varaždinu donio je u siječnju 2010. godine  Rješenje

da se "Građevina stare škole u Glavnoj ulici u Hodošanu, općina Donji Kraljevec izgrađena na kat. č. br. 2853 k.o. Hodošan, stavlja se pod preventivnu   zaštitu do donošenja rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra."

Preventivna zaštita odnosi se na područje iste katastarske čestice br. 2853., k.o. Hodošan. Katastarski plan s ucrtanim prostornim međama prilaže se ovomu rješenju i njegov je sastavni dio.

Vlasnik/korisnik odnosno imatelj ovog dobra dužan je provoditi sve mjere zaštite koje se odnose na održavanje predmetnog kulturnog dobra, a koje odredi Konzervatorski odjel u Varaždinu.

Na predmetno dobro primjenjuje se Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kao i svi propisi koji se odnose na kulturna dobra. Uvjetuje se održavanje postojećeg stanja, zaštita  i   očuvanje svih osnovnih arhitektonskih elemenata, gabarita i mjerila predmetne građevine, postojećih dekorativnih elemenata na pročelju te same ograde. Intervencije u smislu prilagodbe funkcija i sadržaja suvremenim potrebama su moguće, ali bez drastičnih fizičkih izmjena očuvanih elemenata povijesne strukture.

Za bilo kakve radove na uređenju i obnovi (kako unutrašnjosti tako i vanjštini), prenamjeni predmetne građevine i uređenju parcele, obaveza je vlasnika/korisnika zatražiti konzervatorske uvjete nadležnog Konzervatorskog odjela kao i na gotovu dokumentaciju ishoditi prethodno odobrenje.

Predmetno dobro upisati će se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu

preventivno zaštićenih dobara. Ovo će se rješenje dostaviti nadležnom katastru radi zabilježbe, a žalba ne odgađa izvršenje ovoga rješenja.

 

Konzervatorski odjel uz to daje i  Obrazloženje - uglavnom prepričanu Skicu za povijest školstva autora Ivana Barića (http://www.skola-hodosan.hr/skola.html).

 

Pa kaže:  Počeci organiziranog školstva na području današnje OŠ Hodošan mogu se naći u zapisnicima kanonskih vizitacija i spomenicama, iz kojih saznajemo da su prvi učitelji bili svećenici i župnici, ali i službeni učitelji tzv. ludi magistri, orguljaši i kantori. Njihova je zadaća bila uljepšavanje bogoslužja, ali i podučavanje djece kršćanskom nauku. Ta je služba ostala crkvena sve do druge pol. 19. st. kada započinje osnivanje državnih škola.

Prva čvrsta školska zgrada je izgrađena u Sv. Jurju u Trnju 1833. koja se uzima kao godina početka organiziranog pučkoškolstva na prostoru naselja Sv. Jurja u Trnju, Hodošana, Palinovca, Pustakovca i Hrašćana. Župnik Hauser je 1841. god. osnovao i filijalnu školu u Hodošanu, u kojoj se djeca podučavaju hrvatskom i mađarskom jeziku, kršćanskom nauku, računanju i književnosti. 1858. god. izgrađena je nova škola u Hodošanu što je ujedno i godina utemeljenja samostalne OŠ Hodošan, a 1876. je zaključkom općinskog poglavarstva ona podržavljena. God. 1903. izgrađena je nova, veća, funkcionalna i po vanjskim arhitektonskim obilježjima „zanimljiva'' školska zgrada (sa stanom učitelja) u secesijskom stilu, koja po svom ukupnom vanjskom izgledu, uređenju interijera i eksterijera, odstupa od standardno građenih međimurskih" školskih zgrada tog vremena. Ova Mađarska državna pučka škola stradala je za vrijeme ratnih operacija 1945, god. - uništena je knjižnica, prirodoslovna zbirka, namještaj, dokumentacija Škole, ali je i dalje ostala temeljni školski objekt do izgradnje najnovije školske zgrade s dvoranom 1982, godine. Obzirom da je Međimurje u vrijeme gradnje ove Mađarske državne pučke škole bilo izdvojeno od Hrvatske, tj. u sklopu Mađarske, vjerojatno projektanta treba tražiti van naših granica i arhivski ga potvrditi, kao što je potvrđeno da je najznačajnija građevina mađarskog stila secesije - kasino u Čakovcu djelo mađarskog autora Henrika Bohma iz 1904. god.

Slijedi opis:

Predmetna građevina predstavlja djelomično podrumljenu katnicu jednostavne volumetrijske kompozicije: kvadratičnog je tlocrta s rizalitnim uglovnim istakom na glavnom pročelju, Glatko građevno tijelo ukrašeno je specifičnim dekoracijama izvedenim u crvenoj cigli - nazubljeni pilastri, vijenci, prozorski okviri, bordure, koji daju dinamičnost pročeljima žbukanim finom jednoslojnom svijetlom žbukom. Građevinski pravac je uvučen u odnosu na osnovni građevinski pravac zapadnog niza susjednih uličnih građevina čime je ispred glavnog pročelja formirano malo pristupno dvorište ograđeno vrlo lijepom ogradom od viših ciglenih stupova prekrivenih dvo i četvero stresnim krovićima i povezanih metalnom-mrežastom ispunom. U unutrašnjosti su prostori „čitki"', premošteni čeličnim traverzama, a najočuvanije je stubište sa secesijskom kovanom ogradom.

 

Ova građevina predstavlja vrijedan primjer arhitekture s prijelaza stoljeća karakterističnih stilskih obilježja secesije, kakvih danas ima malo očuvanih. Osim toga ima i značajnu povijesno-dokumentarnu vrijednost u sagledavanju kontinuiteta povijesnog razvoja naselja a zajedno s obližnjom kapelom Čini jedan od rijetko očuvanih uličnih sklopova ambijentalne vrijednosti. Svojim arhitektonskim oblikovanjem predstavlja proboj iz neostilske prakse i postaje primjerom secesijske građevine, vremenski na razmeđi između historicizma i moderne arhitekture, te svojom pojavnošću unutar tipične ruralne strukture naselja predstavlja urbani detalj visoke građevne i povijesne vrijednosti.

Zbog svega navedenog,  građevina bivše škole u Glavnoj  ulici u Hodošanu s pripadajućom katastarskom česticom stavlja se pod preventivnu zaštitu sukladno članku 10. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

I na kraju sve se stavlja u zakonske okvire.

Sukladno odredbi članka 11. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara na predmetno dobro primjenjuje se citirani Zakon, kao i svi propisi koji se odnose na

kulturna dobra.

Temeljem članka 11. stavak 2. istoga Zakona, točkom 4. ovog rješenja, određuje se obveza upisa predmetnih kulturnih dobara u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu preventivno zaštićenih kulturnih dobara.

Sukladno članku 10. stavak 6. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

S obzirom na navedeno na temelju članka 10. i 11. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara riješeno je kao u izreci rješenja.