NE RUGAJ SE JER BOLI ME

Radionice naše pedagoginje

 

Svakoga dana stotine tisuća učenika njihovi vršnjaci zadirkuju i ismijavaju. Zadirkivanje može biti nevina zabava. Svi mi sudjelujemo u dobrodušnom bockanju koje je znak prijateljske povezanosti. Ali kad se zadirkivanje pretvori u ismijavanje, to više nije igra. Ismijavanje je jedan od oblika zlostavljajućeg ponašanja. Ono može uključivati izrugivanje, vrijeđanje i „humor“ na račun nečijeg izgleda, obitelji, odijevanja, pripadnosti drugoj rasi ili nacionalnosti. Za ismijavanje čak nisu potrebne ni riječi jer će isti cilj postići i gadljivi pogledi i određene geste. Svemu tome zajedničko je to što prelazi crtu koja dijeli nestašno zadirkivanje od nepoštivanja i ponižavanja drugog djeteta.

U Područnim školama Sveti Juraj u Trnju i Palinovec, održane su pedagoške radionice „Ne rugaj se jer boli me“ s ciljem stvaranja brižne i suosjećajne razredne sredine spremne na suradnju. Učenici su poučeni zdravom izražavanju osjećaja i poštivanju razlika, kako bi zadirkivanje ostalo samo dječje zadirkivanje, a ne ruganje i ismijavanje koje zaista boli.

Ivana Kirić, prof.ped.

 

Što su učenici rekli o ruganju?

 

Ne rugajte se jer me boli

Nemoj se rugati jer su prijatelji potrebniji nego misliš!

To druge jako boli i nitko se više neće družiti s tobom.

Zato dobro pamti da zbog ruganja nećeš imati prijatelja.

Rea Sabol 2.p

 

 

 

Ne rugaj se, jer boli me

Dječak Karlo rugao se Mateji da ima ružnu frizuru. Mateji je bilo žao pa je plakala. Karlo je nastavio s ruganjem i doviknuo joj da plače kao mala beba. Kad je učiteljica ušla vidjela je Mateju kako plače i pitala  je što je bilo. Kad je Karla ispričala što je bilo učiteljica ga je pitala zašto se ruga. On je rekao da se šalio. Tada mu je učiteljica rekla da se ispriča jer je ružno rugati se. Karlo se ispričao, a Mateja mu je oprostila. On je shvatio da se ne smijemo nikome rugati jer to boli.

 Melani Cirkvenčić 2.p

 

 

NE RUGAJ SE, JER BOLI ME!

 

Djevojčica Marija se rado druži sa prijateljem Ivanom. Kada su to vidjeli djevojčice Ema, Eva i dječak Fran počeli su stalno govoriti „Ivica plus Marica“ i tako ih ponižavali. Ivan i Marija su pokušali ići to reći pedagoginji, ali uzalud. Drugi puta su se šuljali do pedagoginje i to je pomoglo. Ona je postavila nekoliko pitanja koja su koristila. Tako su se svi pomirili.

Viktoria Čurila, 3.j