Učiteljica Elizabeta ide u mirovinu

      Drage kolegice i kolege,  gosp. Ravnatelju i svi ovdje nazočni !

Što reći nakon 41 godine provedene u ovoj školi, u PŠ Palinovec?                                

Evo, potrošila sam vrijeme koje mi je bilo darovano da radim najodgovorniji i najplemenitiji  posao, da odgajam i obrazujem, da brojnim generacijama budem prva učiteljica, da s vama, dragi kolege dijelim sve blagodati našeg učiteljskog poziva. Ne žalim za ničim niti bih bilo što promijenila u svom radnom vijeku. Sve proživljeno i doživljeno čuvat ću kao drage uspomene.  Pogotovo vas,  drage kolegice i kolege, posebno moju razrednu nastavu. Držite se, ne dajte se! Jer ,život je kao rijeka, teče. Prvu polovicu života radiš, a drugu gledaš što si uradio. Bilo je lijepo dok je trajalo!  A vi! U svoj rad unesite što više radosti i veselja kako bi relativno zdravi i relativno mladi dočekali svoju mirovinu.  

Za mene je ovo danas poseban dan, dan odlaska, dan rastanka s jednim načinom življenja . Zato ću dodati riječi pjesnika „Čovjek ima pravo na tugu u srcu, na suzu u oku!“  Hvala vam lijepa !

 U Hodošanu 22. kolovoza 2013.

Učiteljica  Elizabeta Matijaško