Posjet zajednice Cenacolo

              Bio je ponedjeljak. Jedan dugi, i ponedjeljak koji nikako neće proći. No, naša učiteljica Kristina nam nikako nije htjela ovaj ponedjeljak napraviti horifičnim. S obzirom da vrsna naša učiteljica zastupa stavove kako je učeniku najbolje približiti gradivo tako da netko tko je iskusio to priča o tome.

            Zato je ovaj puta učiteljica Kristina pozvala tri člana bratovštine „Sveti Josip radnik“ udruge Cenacolo, podružnice Varaždin. Kod nas su bile tri osobe ; gospodin i dvije gospođe. Jedna gospođa se zvala Alice, i ona je dolazila iz Italije. Za druga imena se jednostavno ne mogu sjetiti. Uglavnom, jedna gospođa dolazi iz Slovačke, Alice iz Italije, a gospodin dolazi iz Čakovca. Svi su oni imali teških problema s drogom. Svi su bili ovisni desetak godina. No, prije svega, oni su višejezična zajednica, pa je zato gospodin prevodio talijanski od gospođe Alice, a gospođa iz Slovačke se snašla prilično dobro s hrvatskim. Oni žive u jednoj zajednici zvanoj Cenacolo, a ta zajednica, tj. podružnica te zajednice se nalazi u Varaždinu. Tamo tridesetak njih živi zajedno, u slozi, i jedan drugome pomažu. Odlika im je tu što razni ljudi znaju raditi razne poslove, pa zato jedan drugoga nadopunjuju i slažu se. Njihova zajednica je zapravo ono što mi trebamo postati – složni, u duhu zajedništva, jer samo tako možemo naprijed. Iako zvuči djetinjasto, tako je. „Složna braća kuću grade“.      

Svatko je rekao svoja iskustva s drogom i klađenjem, te je gospodin izjavio kako ne bi smjeli zanemariti ni nove oblike ovisnosti poput računala i ostalih stvari. Istina, sve će za 20 godina isploviti kao neka vrsta ovisnosti. Iako smo bili sramežljivi (PA JE LI TO ODLIKA OSMAŠA, HEH?!), ipak smo usudili pitati mnogo pitanja. Tako smo i saznali o počecima Cenacola, još više o njihovim životima i kako su ih ovisnosti promijenile, kako su se preobratili u Cenacolu, jer tamo su našli više ljudi koji su imali ista iskustva, tamo su uspjeli naći Boga, i najviše, uspjeli su naći smisao svoga života.

           Zapravo, bilo je to jedno predivno iskustvo razgovarati s takvim ljudima, jer bez svih nedaća koje su njih snašle – i ja želim biti kao oni – pronaći svoj put u životu.

73, Kristian.

I još par sličica naše pedagoginje...