Zaklada je donacijom za 12. Pisanicu postala
prijatelj Osnovne škole Hodošan.
Zaklada želi podržati koncept “jednakih šansi” u
obrazovanju i stjecanju različitih sposobnosti svakog mladog
čovjeka. Želi stvarati društvo u kojem su svi članovi jednaki pred
zakonom koji jamči jednakost šansi razvoja sposobnosti svakog
čovjeka. Kroz
dodjeljivanje stipendija i financijske potpore školama,
srednjoškolcima i studentima,
na putu njihovog školovanja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, te
potpori humanitarnim udrugama, želi
se unaprijediti znanstveni, umjetnički i kulturni razvoj
društva s
težištem na područje Varaždinske biskupije i Međimurske županije.
|
Osnivač Zaklade je profesor dr. Josip Sabol, svećenik, teolog,
sociolog i humanist, dugogodišnji profesor filozofske etike, filozofije
religije i socijalnih znanosti u Darmstadtu, u Njemačkoj.
Rođen je u međimurskom Hodošanu 5. ožujka 1938. godine. Na
intervenciju svog učitelja ostavio je 1949. god. svoje rodno selo i krenuo
na dugi put odgoja, obrazovanja, studija, učenja i poučavanja.
Teološki studij započeo je u Zagrebu, a nastavio u Rimu na Papinskom
sveučilištu Gregorijana pa u Münchenu i Darmstadtu u Njemačkoj kao
stipendist njemačke države. Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu vršio je
dužnost asistenta pri katedri Moralne teologije i dužnost honorarnog
nastavnika za pastoralnu sociologiju. Autor je jedne i suautor više knjiga
te gotovo bezbrojnih znanstvenih članaka u raznim novinama i časopisima.
Ekskluzivno: prenosimo intervju koji je s prof. Josipom Sabolom ostvario
Predrag Brezničar daleke 2006. godine |
Moja Zaklada se rodila iz uvjerenja da sinteza
između „znati – vjerovati – činiti dobro“ stvara
jednu zrelu harmoničnu ličnost koja je sposobna
iščitavati smisao u svakoj situaciji na životnom
putu na osobno dobro i na dobro bližnjega.
Znati, mnogo znati, vodi čovjeka u stanje vjerovati.
Mnogo znati budi, naime, u čovjeku osjećaj
povezanosti s najprije nepoznatom najvišom Silom,
koja se doživljava kao neograničena tajanstvena
Cjelina. Svima, koji mnogo znadu, je zajedničko da
se osjećaju dijelom te tajanstvene Cjeline. Osjećaju
ovisnost od nje. Rađaju im se u svijesti pitanja
poput „Tko ili što stoji iza ove doživljavane
stvarnosti. Može li se ona otkriti znanstvenom
metodom ili se mora u nju vjerovati?“
Što želi od čovjeka ta tajanstvena Cjelina?
Baš na toj točki započinje kod čovjeka racionalni
suživot između znati i vjerovati.
Kulturalno-religijska tradicija hrvatskoga naroda
nudi svakom čovjeku kršćansko-katolički sadržaj i
način vjerovanja. Ona mu jednostavno poručuje da je
ta doživljavana tajanstvena Cjelina ili Sila najuže
povezana s Bogom. U njega se vjeruje i kroz vjeru se
o njemu mnogo znade. Primjerice, saznaje se o istini
da je temelj ljudskoga života ljubav Boga koja se
ostvaruje u ljubavi bližnjega preko dobra koje se
čini. Ta sinteza: znati – vjerovati – činiti dobro
je cilj, smisao i izvor sreće čovjeka. Do nje se
dolazi ustrajnim i napornim radom kroz školovanje
uma i srca. U tom radu želi Zaklada „Profesor dr.
Josip Sabol“ mladima u razvoju pružati financijsku
pomoć. Na taj način želi Zaklada doprinijeti
oživljavanju i jačanju kršćansko-katoličke i
humanističke vizije života hrvatskoga naroda.
U dugogodišnjem djelovanju kao profesor i odgojitelj
dolazio sam sve više do uvjerenja da su jednakost i
nejednakost među ljudima u velikoj mjeri pitanje
pravednosti. Ljudi se doduše razlikuju u duhovnim i
duševnim svojstvima. To je stvar nasljeđa, ali je to
i biografska priča svakog pojedinca. Različitost je
stoga u velikoj mjeri društveno uvjetovana. U
genetske uvjete može se jedva zahvatiti. Tim više u
društvene. Duhovna nadarenost dade se poboljšati
pomoću materijalnih sredstava i školovanja. Stoga,
važan cilj socijalne politike je ostvariti jednakost
šansi u obrazovanju bez iracionalne volje htjeti
ukinuti činjenicu nejednakosti među ljudima. U tome
se slažemo s velikim pedagogom Pestalozzijem koji
kaže: „Bog je onaj koji je utemeljio nejednakost
ljudi preko nejednakosti nadarenosti i duhovnih
sposobnosti, no On je tu nejednakost darova
podijelio među svojom djecom očinskom ljubavlju i
mudrošću. Također, mi je radi toga trebamo
upotrebljavati s ljudskom ljubavlju i mudrosti: oni
s više talenata neka pomažu solidarno onima s manje
talenata.“. Tu spoznaju potvrđuje znameniti biolog
Nobelovac Francois Jakob tvrdeći da potencijal
čovjeka počiva na njegovoj različitosti i da bi
svaki pokušaj, da se poravna ta različitost, značio
biološko samoubojstvo. (Francois Jakob, Nobelovac,
1979.)
Zadaća društva i dobrih ljudi, dakle, jest stvarati
jednake šanse duhovnog i tjelesnog razvoja. Nije
ideal stvoriti jednakost ljudi u smislu istih
sposobnosti. Nastojati trebamo u ostvarivanju
jednakih mogućnosti za razvoj različitih nadarenosti
mladih u razvoju. Projekt s ciljem stvarati duhovno
i duševno jednake ljude i građane je nasilje nad
čovjekom. Poklanjati, primjerice, svima iste ocjene
i diplome je nemoralno, nepravedno i na štetu
pojedinca i društva.
Moja Zaklada želi podržati koncept „jednakih šansi“
u obrazovanju i stjecanju različitih sposobnosti
svakog mladog čovjeka. Želimo stvarati društvo u
kojem su svi članovi jednaki pred zakonom koji jamči
jednakost šansi razvoja sposobnosti svakog čovjeka.
Zašto sam spreman to činiti? Jednoga dana sam
spoznao duboku istinu u poznatoj rečenici „Što imaš,
a da nisi primio?“. Nabrojio sam si sadržaj svoje
egzistencije, točku za točkom i rekao sam sebi: „
Jest, istina je: sve to si primio od drugih. Drugi
su omogućili da sam kao jedan od samo trojice iz
čitave naše mnogobrojne generacije seoskih dječaka
otišao u gimnaziju u Zagreb; da sam bio poslan na
studije u Rim, u München, Darmstadt itd. Zaključak
je logičan, a on glasi: „Što imaš i što jesi,
omogućili su ti drugi.“. I sada ono najvažnije: toga
časa sam doživio radost slobode od samoga sebe;
slobode od upravljenosti i fiksiranosti na samoga
sebe.
Od toga trenutka doživljavam upravljenost na druge,
potencijalno na zajedništvo sa svima ljudima, sa
svim živim bićima:biljkama, životinjama; s cijelom
prirodom. Znajući ili ne znajući primio sam od
svakog ponešto te sam postao taj koji jesam. I
upravo zakonom logike izrekao sam sebi: ti si biće
dužne zahvalnosti i poštivanja svega što postoji.
Primio si mnoge darove. Radi toga osjećaš zahvalnost
prema poznatom i nepoznatom.I od sada dokaži tu
zahvalnost na taj način da to primljeno želiš
podijeliti s drugima.
I tako se zatvara krug smisla moje egzistencije, u
stvari egzistencije svakog čovjeka: krug primati i
davati kroz čitav život. Živjeti za drugoga je
jedini put savršenstva ljudskog bića i izvor
pravednosti, mira, slobode i društva sretnih i
zadovoljnih ljudi.
Moja Zaklada sa svrhom i ciljem pomaganja mladima u
procesu duhovnog i intelektualnog razvoja želi biti
dio toga puta što većem broju mladih ljudi. |